Seifuku-jutsu

Tijekom Asuka perioda (552-710) budisticki svecenici iz Kine pocinju utjecati na ljude u Japanu.
Kako je vijeme prolazilo, svecenici Japana su upoznali "igaku" (medicinu) Kine i Koreje.
Tjekom perioda Nara (710-794) Budisti i Shinto svecenici su spojili znanja Japanske i Kineske medicine.
Poradi svih ovih stvari umjetnost Japanska medicina se rafinirala na znatno visi nivo.
Moglo bi se reci "Japanizirala se"
Tjekom Heinan perioda (794-1185) tehnike lijecenja odnosno ozdravljenja bile su zasticene
bushi-jem (ratnickom klasom) upravo isto onako kako su zasticene bile i tehnike borbe.
Tjekom ovog vremena, svecenici i fratri postali su izdvojeniji. Treninzi religioznih mjera postaju vise specijalizirani a sukobi sa vladajucom klasom postaju sve cesci cak i kada je umjetnost busida postigla svoj najvisi nivo.
Od perioda Kamakura (1185-1333) do perioda Tokugawa (1600-1853), tehnike ozdravljenja ostaju vecinom u religioznim i bushi krugovima. S vremena na vrijeme culo se za ponekog "osiha" (ljecnika i strucnjaka) u krugovima imperijalne obitelji ili neke druge hijerarhije, ali i to samo nekoliko buduci je vlast bila u sukobu sa religioznim grupama kako bi kontrolirala razvoj zemlje.
Tjekom puno godina monasi su nastavili razvijanje njihovih tehnika ljecenja. Monasi iz planinskog podrucja bili su znani kao "Shugenja" (magicni ljudi). Monasi koji su imali talenta smatrali su se misticnima. Bili su su stanju na bojnom polju izljeciti covjeka odmah i kako se govorilo tako kao da nikada ni nisu bili ranjeni.
Kako je vrijeme prolazilo "magicni ljudi" izgubili su znacaj. Medjutim medicinske ekspertize su se prenosile sa generacije na generaciju ratnickih klanova a kasnije su se isti pomjesali sa
imperijalnom klasom kako bi prenjeli umjetnost ljecenja u narod. Cak i danas, pojava shugenja biljezi se i danas u planinama Japana. Miko (ljecnici) sirili su "Seifukujutsu". Buduci je to postalo kulturnim blagom bilo je zasticenjo od vanjskih utjecaja sto je vise bilo moguce.

Seifukujutsu je prakticiran i postoji otprilke 1600 godina. Koristio se za odrzavanje
normalnog funkcioniranja tijela, za ljecenje svega od paralize do malarije. Poznavaoci ove vjestine smatrani su miko. Tehnike su neinvazivne, prirodne za postizavanje zdravlja pacijenta, obitelji  i drustva.

Nivoi poducavanja su bili organizirani u maniri ucitelja koji je prenosio svoje znanje na ucenika dajuci mu svo iskustvo i povjerenje ucitelja.
Kada je shugenja miko majstor uzimao ucenika uveliko se mislilo na odrzavanje cistoce i tretmana neophodnih za odrzavanje zaliha.
Ucenicima je prikazivan "Kaifuku Anma" a trenirali su sa neophodnim alatima neophodnu prvu godinu (katakada i vise) te su poducavani disciplini kakao bi im se dala nuzna odovornost pripreme pacijenata za buduci tretman.

Buduci su tehnike bile slozene pripreme bi trajale 1 do 2 godine.

Sljedeci nivo je bio "seifukujutsu" nivo. Polaznici bi pripremali pacijene i u naprednom treningu vjezbali tretiranje pacijenta.
Polaznici bi promatrali tehnike tretiranja pacijenta ali im ne bi bilo dopusteno raditi na pacijentu.
Ovaj bi trening trajao 1 do 2 godine i tek tada bi se polaznicima dala prilika da tretiraju
pacijenta kao drugi nivo treninga pod budnom kontrolom trenera viseg nivoa.
Upravo kako je 2-gi nivo kontrolirao 1-vi nivo tako isto treci nivo kontrolira drugi nivo.
Treci nivo se postizavao visegodisnjim treningom. Predstavljao je dijagnostiku.
Buduci je to bilo kriticno, ovi nivoi su smatrani svetim buduci bi rezultat neprihvatljivog tretmana bolesti mogli rezultirati smrcu pacijenta. Ucenicima drugog nivoa bilo je dozvoljeno promatrati procedure tjekom prve godine i tada bi im bila data mogucnost da uce dalje podvrgnuti ispitivanjima mentaora viseg nivoa. Mentor bi davao dijagnozu nakon ucenika te bi stoga bilo moguce jos jednom ispraviti se pod paskom mentora.
Trening bi trajao do 5-tog nivoa ukljucujuci "Kampo" (Herbology), Mogusa (Moxabustion), Cupping itd.
Kako bi koji ucenik prolazio na sljedeci nivo drugi bi zauzimao njegovo mjesto i tako su se svi micali na sljedeci nivo poduke.
Kada bi netko dosegao 5-ti nivo poducavao bi jos nekoliko gocina i tek tada bi bio tituliran sa
"Oisha" (physician). Tek tada bi bio u mogucnosti raditi sam bez nadzora.

U drustvu je bilo i takovih koji su bili poduceni osnovama "seifukujutsu" (Kaifuku Anma) sto je bio cest slucaj.

Danas se Seifukujutsu prakticira uz puno slicnosti kao u povjesti.

Ova se umjetnost u zapadnom svijetu prvi puta prikazala na teritoriju Hawaii-a.
Osoba kojoj se pripisuje odgovornost za propagiranje ovakovog nacina ljecenja je Henry Seishiro Okazaki.

On je prakticirao ovu vjestinu - umjetnost od 1920-tih pa sve do svoje smrti 1951 godine.

Bio je svjetski poznat te ga je cak predsjednik Frankilin D. Roosevelt prihvatio kao njegovog
osobnog ljecnika. Ucenika majstora Okazakija je bilo puno ali na zalost dobar dio njih nije primio kompletnu obuku umjetnosti Seifukujutsu-a.

Neki od poznatih ucenika Master Okazakija medju puno drugig su bili :

profesor Bud Estes
profesor Richard Rickerts
profesor Sig Kutferat
profesor Jack Wheat i
profesor Carl Beaver.

Na zalost ni jedan od ovih polaznika nije primio trening isnad osnova.


Najvecim dijelom trenirali su samo Kaifuku Anma (restorativnu masazu). Kako su godine prolazile umjetnost je nestajala.

Vecina ljudi misli da je Kaifuku Anma Seifukujutsu.

I tako mozete danas vidjeti U Americi vecina praktikanata prakticira restorativnu masazu.
Ukoliko trazite instrukcije "masaze" znajte da postoji nekoliko organizacija borilackih vjestina koje orgazniciraju poduke masaze.

Kompletna umjetnost se i danas prakticira u Japanu i smatra se jednim od najvisih nivoa medicine u Japanskoj kulturi.

Da bi bili certificirani Oisha u Seifukujutsu zahtjeva minimalno 2000 (dvije tisuce) sati treninga.
I jos uvijek se u vecini mjesta obavlja u maniri mentor-ucenik.

Kad kazemo masaza ne radi se o zapadnjackom razumjevanju masaze. TO ide daleko od masaze.

Seifukujustu je umjetnost ljecenja se razvila u japanu prije 1200 do 1600 godina. Korjene
ove umjetnosti nalazimo u tradicionalno Kineskoj medicini.

Seifukujutsu literalno znaci " popraviti i zamjeniti". sastoji se od herbalne medicine, Nihon Kaifuku Anma (amma) (Japanske restorativne masaze), Sekotsu (namjestanje kostiju) tehnika, Sotai (pomicanje cijelog tijela - kineziologija), hidro-terapija i reflexologije. Doktor Seifukujutsu je treniran u tehnikama lezanja isto tako kao i vjezbanju postizavanja misicnog balansa i resturiranju tonusa.

Da biste postali Dr. (Isha) Seifukujutsua trebate se podvrci procesu ucenja kako je gore receno te u tehnikama dijagnosticiranja ukljujuci jezik (Zetsu Shin), puls, abdomen, ledja i meridijan (Zetsu Shin), facijalno, vizualno (Bo Shin) i tako dalje, izmedju ostalog.

Sa strane borbenih vjestina, razumjevanje u dubinu anatomije, psihologije i patologije je od
osobitog znacaja.Uobicajeni broj sati da bi se doseglo nivo "Isha" (Dr. praktikant, ljecnik) opcenito je potrebno 2000 sati.Kada jednom trenirate borbenu vjestinu, trening nikada ne prestaje.

U Japanu postoji puno razlicitih formi ljecenja ali niti jedna od njih nije tako duboka i kompletna kao Seifukujutsu.

    Osnovno o judu//Malo vise o judu//Ostalo o judu//Nas klub//Galerija//Natjecanja//O meni

                                                          Sva prava zadrzana